don Radovan Jerković, 1900. – 1950.
Rade Jerković rodio se u Krvavcu, župa Bagalović, 15. rujna 1900. od oca Stanka i majke Jele rođ. Batinović. Njegov je otac imao iz prvog braka kćer Maru i sina Ivana, a Rade je bio najstariji od četiri sina iz drugog braka; slijedili su Jozo, Jerko i Mijo.
U Maticama krštenih je upisan kao Radoslav, kasnije se potpisivao kao Radovan, ali ponajčešće kao Rade, kako su ga svi zvali. Kao 13-godišnjak stupio je u Splitsko sjemenište. Tom je prigodom njegov župnik , don Mijo Dražin, pismeno posvjedočio da je ”ponašanja uzorna i besprijekorna, te mu se ne može ništa zamjeriti. Osobitu želju pokazuje za svećeničkim zvanjem. Najmilija zabava su mu brdske kapelice, crkveni obredi i služba oko oltara. ” A za roditelje i obitelj je dodao da su ”dobri i čestiti, te uživaju vrlo dobar glas u mjestu, a i njima ništa dražega, što kad bi imali sreću ugledati svog malog Radu kao svećenika.” (f.3)
Kao pitomac sjemeništa, niža četiri razreda klasične gimnazije pohađao je na splitskoj državnoj gimnaziji, a više razrede u sjemenišnoj (onda privatnoj) gimnaziji te je kao privatnik maturirao na državnoj gimnaziji 1921. Iz školskih svjedodžaba se vidi da je bio vrlo dobar učenik.
Teologiju je počeo studirati u Sarajevu (I. godinu), nastavio u Mariboru (II.godinu) i završio u Sarajevu (III. i VI. godinu). Za svećenika je zaređen u Sarajevu, 5. travnja 1925. Kasnije je položio dopunske ispite na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i dobio Absolutorij (diplomu) 17. juna 1935.
Od 26. do 30. listopada su bile duhovne vježbe, koje obavlja s velikom ozbiljnošću. Svjestan da ”svećenički život nije lak” i ”da sotona ne pušta nikada na miru”, svoju volju, svoju slobodu predaje Gospodinu: ”Ti me vodi, ti me obuzdaji, ti me na svoju volju proveži. Ako ti se pak gdjekad iznevjerim, spomeni se, Oče dobri, da sam ti nekada vjeran bio, da sam ti se danas povjerio …” Tvojoj svetoj nauci: čist da budem, čist da ti služim, tako da budem imao uspjeha u radu u vinogradu Tvomu. Kanit ću se tjelesnih pohlepa, sensualnih naklonosti, prijateljstava, pogleda i riječi, samo Ti, prijatelju, oče, brate budi sa mnom.” (27.X).
Njegove nam bilješke daju naslutiti duhovne kušnje kroz koje prolazi:”O Gospodine, žalosna je duša moja u ovom svijetu. Svijetu borbe, kušnje i muka … ”
14. travnja 1925. don Radina Mlada Misa bila je svečano proslavljena u njegovoj rodnoj župi, koja takve prigode nije imala od pamtivijeka. Iako nije bio zapovjedni blagdan (bio je Uskrsni utorak), Misi je prisustovalo mnoštvo naroda, tako da je u crkvu mogao stati samo malo sio.
Bilo je prisutno 11 svećenika, a pod Misom je propovjedao don Mijo Dražin, župnik Kaštel Kambelovca, koji je 12 godina ranije bio župnik Bagalovića, u malom Radi otkrio svećeničko zvanje i pomogao mu da pođe u sjemenište.
Mjesec dana nakon Mlade Mise don Rade piše :”Već sam dakle prikazao 31-put žrtvu. Koja sreća! (…) Trebao bih zaista živu vjeru, čvrsto ufanje i žarku ljubav, bogoslovne kreposti. Daj, Bože da se svakom daljnom misom umnože u meni te bodoslovne kreposti! ”
20. srpnja 1945. don Rade je priveden u istražni zatvor u Metkoviću, a 22. srpnja je protiv njega Mojmir Miličević, javni tužitelj Biokovsko-neretvanskog okruga, predao Sudu za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Usljed amnestija, don Radi je kazna bila snižena najprije na 40 mjeseci, a zatim na 30 mjeseci. Napokon je Okružni narodni sud biokovsko-neretvanski u Makarskoj preispitao slučaj i 25. veljače 1946. presudio da ”okrivljeni Jerković ima izdržati kaznu od 10 mjeseci i dva dana .
Umro je mučeničkom smrću 14. kolovoza 1950. u zatvoru u Splitu.
Više pogledajte na: http://zupakarmelskegospe.weebly.com/don-radovan-jerkovi263.html
